Slijedi kratka povijest PHP programskog jezika...
PHP je nastao iz PHP/FI kojeg je 1995. godine napravio Rasmus Lerdorf, kombinirajući Perl skripte na svojim osobnim web stranicama. On je taj softver nazvao 'Personal Home Page Tools / Forms Interpreter'. S vremenom je na to dodavao neke funkcije iz programskog jezika C za komunikaciju s bazama podataka i publiciranje dinamičkih web stranica. Rasmus je javno objavio kôd svog PHP/FI da bi ga svi mogli koristiti, ali i ako žele sudjelovati u budućem razvoju i poboljšanju.
PHP/FI je od početka imao neke od osnovnih funkcionalnosti PHP-a kojeg poznajemo dan danas. Koristio je variable na način Perla, automatsko interperetiranje variabli primljenih iz HTTP formi i omogućavao uključivanje HTML sintakse. Sintaksa mu je bila jako slična Perl-u, uz nešto ograničenja i pojednostavljenja, ali i sa dosta nekonzistetnosti.
Godine gospodnje 1997. pojavilo se drugo izdanje PHP/FI-a - verzija 2.0, napisano u C-u. Tada ga je koristila grupa od nekoliko tisuća ljudi širom svijeta na oko 50,000 sajtova, što je otprilike bilo oko 1% Internet domena u tom trenutku. Iako je već nekoliko ljudi intenzivno sudjelovalo u razvoju, to je i dalje bio uglavnom one-man projekt. PHP/FI 2.0 je službeno izdan u studenom 1997. godine, nakon što je duuugo bio u beta izdanju.
PHP 3 je prvo izdanje koje sliči na ovo današnje, a stvorio ga je dvojac - Andi Gutmans i Zeev Suraski 1997. godine prepisujući kompletni PHP/FI 2.0 jer ih nije zadovoljavao u razvoju njihovih e-commerce web aplikacija. Andi, Rasmus i Zeev odlučili su surađivati u zajedničkom razvoju PHP 3.0 kao službenog nasljednika PHP/FI 2.0. Tako je nastao novi programski jezik nazvan 'PHP' što je danas skraćenica od 'Hipertekst Preprocesor'.
Jedna od najvećih kvaliteta PHP 3.0 je bila mogućnost dodavanja novih funkcionalnosti (proširenja). U nastavku, radi mogućnosti uporabe različitih baza podataka, protokola i API-ja, baš mogućnost dogradnje proširenja je privukla još više programera koji su razvijali razne module za funkcionalna proširenja. Ključ uspjeha PHP 3.0 je, dakle, bila mogućnost modularnih proširenja, objektno orjetirana sintaksa i primjenjivost za web programiranje.
Stabilna verzija PHP 3.0 je službeno izdana u lipnju 1998. godine, nakon otprilike 9 mjeseci testiranja. Tijekom 1998. godine, PHP se širi na desetke tisuća korisnika i stotine tisuća web poslužitelja zauzimajući pri tome udio od oko 10% svih Internet poslužitelja.
Od zime 1998., Gutmans i Zeev Suraski su počeli rad na rekonstrukciji jezgre PHP-a. Ciljevi su bili poboljšati karakteristike kompleksnih aplikacija i još više povećati modularnost PHP-a.
Novi PHP interpreter, nazvan 'Zend Engine' (od Zeev and Andi), postigao je zadane ciljeve i predstavljen je prvi put sredinom 1999. PHP 4.0, baziran na ovom interpreteru sa novim proširenjima izdan je službeno u svibnju 2000, skoro dvije godine nakon pojave PHP 3.
Osim poboljšanja jezgra i novih ekstenzija, značajne novosti su bile podrška za još više web poslužitelja, HTTP sesije, output buffering i sigurniji način rukovanja korisničkim podacima.
PHP 4 je trenutno zadnja verzija PHP-a. Danas PHP koriste stotine tisuća programera na skoro 10 milijuna web poslužitelja, odnosno nalazi se na preko 20% Internet domena.
Izašla je i nova verzija PHP-a koja je u potpunosti stabilna. Dolazi sa još više modula za podršku raznim novim tehnologijama (npr. XML), omogućava potpuno objekno orjentirano programiranje (prema uzoru na Javu), a ima i integriranu podršku za SQLite - pojedostavljenu verziju baze podataka.
Nažalost, u trenutnu pisanja ovog teksta, ova verzija ni nakon jedne godine od izlaska nije pretjerano zaživjela: govori se o nekoliko postotaka prisutnosti na serverima. Ovo je veliki problem za one koji žele iskoristiti nove mogućnosti.